NOĆ KNJIGE 2020.
Draga djeco, poštovani roditelji – obilježimo zajedno „Noć knjige 2020.“
Svake godine u mjesecu travnju, točnije 23. travnja i u našem vrtiću obilježavamo manifestaciju „Noć knjige“. Zbog promjena, koje nam je donijelo širenje bolesti COVID-19 izazvane koronavirusom, aktivnosti nećemo moći realizirati onako kako smo planirali, ali zahvaljujući modernim tehnologijama izvucimo pozitivno. Dozvolimo sebi odmak od loših vijesti i naučimo uz djecu ono što smo u svijetu odraslih zaboravili – maštati. Organizatori „Noći knjige“, kao temu ove godine izabrali su knjige koje su promijenile svijet, promijenile nas, utjecale na nas kao pojedince. Situacija u kojoj se trenutno nalazimo definitivno će promijeniti svijet i to je knjiga koja se tek piše.
U našem smo vrtiću, ove godine, odabrali priču „VUK KOJI JE ZALUTAO U ZEMLJU BAJKI“, autorica O. Lallemand i E. Thuillier. Priča je to koja povezuje sve, djeci i vama poznate bajke koje su mijenjale naš dječji svijet i nosile važne poruke generacijama te smo je planirali izvesti kao lutkarski igrokaz za djecu. U ovoj priči Vuk je pozitivan lik koji povezuje svojom pozitivnošću i dobrim djelima. Povežimo i mi jedni druge pozitivnim mislima i djelima. Čuvajući sebe čuvamo jedni druge.
Predlažemo da se upoznate sa pričom i ispričate je svojoj djeci. Zajedno izradite crteže, lutke, likove od tijesta ili se zamaskirajte i uživajte u svijetu bajki jer mašta nema granica.
Fotografijama podijelite svoje doživljaje s nama i pošaljite ih do 25. travnja 2020. na mail: foto.dvbedekovcina@gmail.com. Pristigle fotografije ćemo objaviti na našoj web stranici te na službenoj web stranici „Noći knjige“. Veselimo se aktivnostima u svima nam novoj okolini.
U nastavku slijedi tekst priče “Vuk koji je zalutao u zemlju bajki”, O. Lallemand i E. Thuillier, Zanje d.o.o. 2018.
“VUK KOJI JE ZALUTAO U ZEMLJU BAJKI, O. Lallemand i E. Thuillier.
Kad se tog jutra Vuk probudio, sunce je već sjalo visoko na nebu. Vrijeme je bilo savršeno za veliku proljetnu užinu koja će se održati istog poslijepodneva u šumi.
„Ove godine za užinu ću ispeći pitu od jabuka.“, odluči Vuk.
„ Jedini je problem taj što ne znam kuhati.“
Vuk dohvati košaru i izađe. U šumi će sigurno naći nekoga tko će mu pomoći!
Vuk je dugo hodao ne susrećući nikoga. Konačno uz jedno gradilište nabasa na tri praščića zauzeta građenjem svojih kuća.
„ Upomoć! Vuk!“ zaviču svinjice.
„Proždrijet će nas!“
„Proždrijeti slatke praščiće? Ne pada mi napamet!“ Vuk će prestravljeno.
„ Onda ćeš puhati i puhati, i otpuhat ćeš nam kuće!“
„Koješta! Ja bih samo želio ispeći pitu od jabuka, ali ne znam kako…“
Tri praščića se pogledaju u čudu.
„ A da mu damo recept tete Ružice? Njezin kolač od jabuka je najbolji na svijetu!“
„ Može“ reče najmudriji od triju praščića, „ ali pod jednim uvjetom: da nam pomogne izgraditi kuće!“
Vuk je veselo počeo raditi. Na odlasku je bio smlavljen od umora , ali je imao recept tete Ružice. Morao je još samo prikupiti sastojke: brašno, putar, jaja, šećer i naravno, jabuke.
Na putu kroz šumu Vuk nije prestao misliti na svoj kolač: mekan, sladak, topi se u ustima ,mmm…slasno! Curile su mu sline. „ Prvo mi je potrebno brašno“, pomisli Vuk. „ Možda da pitam ovdje?“
Kuc, kuc, kuc! Vrata se polako otvore i sedam ljupkih kozlića pomoli svoje njuškice. Vuk zakorači i BAM! netko ga tresne. Kad je ponovno došao k svijesti, Vuk je bio zavezan i jako ga je boljela glava.
„ Onda ,Vuče, još misliš da si najjači?“ zagunđa mama koza.
„Naravno da ne!“ pobuni se Vuk. „ Trebao bih brašna, to je sve.“
„Brašna da pokažeš bijelu šapu i pojedeš moje kozliće!“
„Uh…ne“, promrmlja Vuk. „ Brašna da ispečem kolač.“
Srećom koza je obožavala kuhati. U zamjenu za recept tete Ružice, dala je Vuku brašno…i HOP! Izbacila ga van. Vuk gunđajući nastavi put. Nije mislio da je priprema kolača ovako komplicirana. Još je zanovijetao kadli začuje nečiji pjev. Bila je to djevojčica odjevena sva u crveno, koja je brala cvijeće.
„Ej, ti! Tebe poznajem!“ poviče djevojčica. „Ti si vuk!“ vuk uzdahne: evo nas opet.
„Ne boj se! Neću te proždrijeti“ reče on najblažim glasom.
„To sigurno nećeš,“ reče djevojčica sliježući ramenima, „ ne izgledaš baš opasno!“
Laknulo mu je i Vuk sjedne u travu kraj male Crvenkapice. Dok su dijelili komad kolača, ispriča joj o receptu tete Ružice. „ Ako se budeš igrao sa mnom, dat ću ti svoj lončić putra za tvoju pitu“, predloži mu djevojčica. Satima se Vuk igrao lovice, skrivača, ledene babe. Na kraju mu je stvarno bilo dosta, ali imao je lončić putra u svojoj košari.
„Sastojak broj 3: jaja“, pročita zatim Vuk. Na krošnji iznad sebe ugled gnijezdo. Hrabro se počne penjati kadli odskoči od vriske: jedna je lisica pod stablom upravo uhvatila malenu riđu kokoš. „Večeras ćeš se kuhati u loncu“, veseli se lija. „Stara majka i ja ćemo se počastiti!“
„Sirota kokica“, mislio je Vuk. „ Ne mogu dopustiti da postane večera.“ Nečujno se spusti s grane i stane pratiti lisicu. Lija je zaspala, pa Vuk iskoristi priliku i oslobodi koku. „Jadna li sam“ zakuka ona“ pobjegnem lisici da bi završila u gubici vuku…“
„Smiri se, neću te pojesti“ obeća joj Vuk. „Hajdemo kokice, bježimo odavde!“
Kako bi zahvalila Vuku, mala riđa koka ponudi mu da će mu isplesti hlačice s kojima će biti najzgodniji vuk u šumi. „ Hm, ne hvala“ reče Vuk „Radije bih nekoliko finih svježih jaja.“ Vuk nastavi svoj put. Pred začuđenim očima uskoro mu se stvori krasna kućica cijela od medenjaka, šećera i kolača. „U pravi čas“ poveseli se Vuk otkinuvši dio oluka. „Treba mi šećera za moj recept.“ Tog se trena otvore vrata i pojavi se strašna vještica. „Gric, gric, gric! Tko to gricka moju kućicu?“ zagunđa ona. „Vuk? Bljak! Pretvorit ću ga u pile, to će biti ukusnije.“
„Ne dolazi u obzir!“ poviče Vuk prestravljeno i dade petama vjetra. Vuk je trčao, trčao s vješticom za petama. Baš kad je ostao bez daha, nađe se pred nekom kolibom i uđe unutra.
„Zdravo, prijatelju!“ pozdravi ga Snjeguljica. „Tko te proganja?“
„Vještica!“ uplašeno će Vuk. „ Želi me pretvoriti u pile“
„Ne boj se, ovdje te neće pronaći. Odmori se uz kamin, doimaš se iscrpljeno.“
Zahvalan, Vuk sjedne i istog trena zadrijema. Kad se probudio, Vuk ispriča Snjeguljici svoju priču: o užini, receptu tete Ružice i svim čudnim stvarima koje su mu se dogodile.
„To je zato što si u Šumi bajki!“ objasni mu djevojka. „A sad izvoli krasnih jabuka za tvoj kolač.“
Vuk je zabrinuto promatrao divne rumene jabuke. „Časna riječ, zla kraljica nije ih dirala“ nasmije se Snjeguljica. Vuk joj zahvali, mirnija srca. Snjeguljica potom odvede Vuka pred svoje zrcalo.
„Ogledalo, ogledalce moje, najzgodniji vuk na svijetu tko je?“
„Ovo je najzgodniji Vuk!“ reče ogledalo smijući se. „Možemo li ga zadržati ovdje?“
„Ne, drago ogledalce“ odgovori Snjeguljica“ brzo ga vrati u njegovu šumu. Ali prije toga…“
I Snjeguljica dade nježni poljubac Vuku u njuškicu. Koji osjeti kako se rumeni, rumeni…
Vuk zatrese glavom, zapanjen. Bio je opet doma! A uz njega dupkom puna košara.
„Jupi! Imam sve što treba za pripremu kolača. Brzo! U kuhinju!“ u kuhinji je Vuk u slovo slijedio recept tete Ružice: rezao, sipao, miješao…Kad je sve bilo gotovo. Kolač mu je narastao i zlatio se kako se samo poželjeti može. A tada: kuc, kuc, kuc! Zakuca na vratima.
„Bok, mili moj“ reče Bakica „došli smo na užinu!“
Bilo je vrijeme za užinu. Oko stola su se već smjestili Vukovi prijatelji, nestrpljivi da se počaste. „Evo te napokon!“ poviče Valentino „Što si nam to donio?“
„Kolač od jabuke od tete Ružice“ reče Vuk. „A i nekoliko novih prijatelja…“