Rani razvoj sposobnosti

Rani razvoj komunikacijskih, jezičnih i govornih sposobnosti
Gledate u malo dijete koje jedva hoda na svojim malim nožicama, tetura, smješka se i uživa u svojim pokušajima osvajanja novog teritorija. Dok ga promatrate, niste ni svjesni koliko to malo stvorenje već sada barata vještinama komunikacije, jezičnim vještinama i koliko razumije svijet oko sebe. Dijete ubrzo nakon rođenja otkrije čari komunikacije, prvenstveno komunikacije između sebe i svoje majke. Vrlo brzo majka prepozna da male razlike u plaču djeteta označavaju drugačije stanje – mokar sam, gladan sam, boli me, nervozan sam, primi me… i jednako tako brzo reagira na njih. Dakako, takav se oblik komunikacije uči i s vremenom usavršava. Mnogi smatraju da djeca ne nauče mnogo u svojoj prvoj godini, no to je razdoblje velikih napredaka, velikih usvajanja i stvaranja temelja za sposobnosti koje će tek kasnije biti vidljive. U prvim se mjesecima javljaju, i vrlo se brzo usavršavaju, sposobnosti usmjeravanja pažnje, praćenja pogledom, razumijevanja riječi, ali i rečenica, javljaju se mnoge geste koje dijete koristi kao prijelazno sredstvo u komunikaciji prije nego što započne fluentno koristiti govor kao optimalan način prijenosa informacija. Stručnjaci u ranom periodu promatraju koliko dijete dolazi roditeljima samo da s njima podijeli neki događaj ili da im pokaže igračku, a koliko ih koristi isključivo sa svrhom zadovoljenja svojih potreba. Isto tako, promatraju kontakt očima, koliko dijete pokazuje prstom na predmete oko sebe (gesta pokazivanja), može li se djetetu usmjeriti pažnja, mogu li roditelj i dijete združiti pažnju na neki predmet. Kao što i sami primjećujete, u prvim mjesecima, ali i nakon navršene prve godine, govor nije ključan čimbenik na koji se stručnjaci oslanjaju prilikom procjene. Važnije je ono u pozadini, ono što se ne vidi i bez toga ne može funkcionirati niti, svima vidljiv, govor. Kako poticati dijete već od ranog perioda, posebno taj ‘nevidljivi’ dio? Važno je čitati i što ranije započeti s tom aktivnošću. Priče za laku noć, osim što stvaraju povezanost između roditelja i djeteta, uvelike utječu na kasniji jezični razvoj. Pjesmice, brojalice i rutine (poput presvlačenja pelene) u kojima se puno priča potiču djetetovu zainteresiranost za jezik i govor od samog početka. Ono što se mora naglasiti jest činjenica da stručnjaci zabranjuju gledanje bilo kakvih televizijskih programa u ranom periodu djetinjstva (minimalno do treće godine). Istraživanja su pokazala da je gledanje crtića u izravnoj vezi s poremećajima hranjenja, koncentracije, pažnje, izgovora i kao takvo mora biti zabranjeno. Umjesto crtića, slažite kocke, vozite autiće, imitirajte životinje… Kroz igru se može naučiti mnogo više. Prilikom slaganja kockica, osim vježbanja motorike, dijete uči razne boje, uči oblike, ali i vježba koncentraciju i pažnju (npr. čeka svoj red da složi kocku), vježba jezične oblike i naloge (npr. stavlja kockicu na most, stavlja ju ispod plave kocke, stavlja lutkicu između dvije kocke…). Niti jedna se od tih vještina ne vježba i poboljšava ako dijete sjedi ispred televizora. Kao što sam već naglasila, djeca mnogo toga razumiju unatoč tome što ne govore. Stoga ih potičite, pričajte o svemu što radite jer se ne kaže bez razloga da su djeca poput malih spužvica. No, morate biti oprezni u načinu prenošenja informacija jer pretjerano tepanje i iskrivljavanje govora može biti štetno. Vi trebate biti uzor i dobar govorni model od kojeg će dijete najbolje učiti. Prve prave riječi javljaju se oko prvog rođendana, ali dijete istražuje načine vokalizacije i puno prije. Igra se i proizvodi određene glasove već s nekoliko tjedana. Ipak, prva se riječ javlja tek s godinu dana. Tada dijete postepeno i polako uči nove riječi i svakog tjedna čujete nešto novo. Između 18. i 24. mjeseca kod većine se djece javlja tzv. leksički brzac i tada dijete svakodnevno uči nove riječi, slaže ih u rečenice i jezično-govorni razvoj kreće velikim koracima prema naprijed. Do treće godine djeca usvoje osnove materinskog jezika, ali to je i period kada mnogi roditelji primijete da njihovo dijete odstupa od vršnjaka. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i ako oni imaju sumnje, najčešće su u pravu. Stoga, ne čekajte. Pitajte, savjetujte se, ali nemojte čekati. Nikada nije prerano za posjet logopedu ili stručnjaku edukacijsko-rehabilitacijskog profila. Djeca su vaša odgovornost, a najvažnije im je vaše vrijeme koje ćete provesti u igri s njima.
„S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja!“
Sveti Franjo Saleški
Ivana Srebačić, mag. logoped.