Jedan je od najčešćih problema kod djece predškolske dobi agresivno ponašanje.
Agresivno ponašanje je ono ponašanje kojemu je namjera nekomu ili nečemu nanijeti štetu, neugodu, povredu ili pod svaku cijenu nametati vlastite ideje, rješenja ili aktivnosti.
Agresivno ponašanje, u dugoročnom smislu, ne donosi ugodu ni zadovoljstvo ni okolini ni samom djetetu. To je teško i neugodno ponašanje. Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje, tužakanje, psovanje, vrijeđanje) od fizičke agresije (udaranje, čupanje, tučnjava, premlaćivanje i sl.).
Agresija može biti namjerna ili nenamjerna. Namjerna je uzrokovana izvanjskom uznemirujućom situacijom npr.: otimanje lutke ili autića, povlačenje za kosu, pljuvanje, tužakanje, rušenje, razbijanje igračaka i sl. Njime dijete predškolske dobi nastoji ostvariti neku dobit na štetu nekog ili nečeg drugog.
Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću i odražava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah, tugu, radost, ljutnju…), koje dijete predškolske dobi ne zna imenovati ni prepoznati, pa se često ponaša neprimjereno.
Sklonost agresivnom ponašanju počinje se stabilizirati već u ranom djetinjstvu (između druge i četvrte godine). Dijete će izabrati agresivno ponašanje kao izlaz iz različitih socijalnih situacija. Ako ne nauči nove načine ponašanja, a okolina ga svjesno ili nesvjesno u tome podržava, povremeno agresivno ponašanje prijeći će u uobičajen način ponašanja u većini svakodnevnih situacija.
Djeca će se ponašati agresivno i kada su umorna ili gladna, kada su u potpuno novoj, zahtjevnoj situaciji, s puno vršnjaka i malo kontrole odraslih. Tijekom svakog dana mijenja se razina napetosti, pa time i agresivnost.
Na agresivno ponašanje djeteta treba reagirati odmah i uvijek. Na agresiju se ne smije uzvratiti agresijom jer se na taj način djetetu poručuje da je agresivnost prihvatljiva, samo je stvar u tome “tko je jači”. Dijete treba uhvatiti za ruke te mirnim, ali čvrstim glasom kratko reći npr. “Ne tuci ga. To boli.” Ako na vrijeme uočimo da se dijete sprema na neku agresivnu radnju, dobro je preusmjeriti mu pažnju na nešto drugo.
Dijete koje je bilo agresivno treba smireno i odlučno maknuti iz situacije, a ne mu pridavati još veću pažnju kako se ne bi potkrijepilo nepoželjno ponašanje. Ako je bilo agresivno da bi uzelo igračku, potrebno mu je tu igračku oduzeti. Važno je imati ustaljen ritam dana i svakodnevne rituale jer predvidljivost i struktura daju osjećaj sigurnosti i smanjuju napetost.
U odgoju je izuzetno važno postaviti granice, pri čemu je nužno biti dosljedan. To nije lako, ali se dugoročno i te kako isplati!